Onaj osjećaj kad ideš na kavu penjući se uzbrdo pod jedno 45 stupnjeva, nakon zime provedene u debljanju.
Idući s posla prije nekih mjesec dana, prolazi pored mene neki nepoznat lik na biciklu. Ide polako i nešto zvjernja okolo. Šta gleda, šta li taži, normalan li je? Osim što gleda naokolo kreće se na električnom biciklu sa debelim gumetinama, tako da je i taj bicikl sam po sebi space shuttle za ovu selendru. A on totalni alien!
Produžio ulicom prema mojoj kući, a ja polako za njih i gledam ga i dalje onako nenormalnog.
Kad sam se popeo do mjesta gdje se skreće ka mojoj kući, tad se on već vraćao i zastao. Mimoišao sam ga, ali vrag mi nije dao mira pa sam ga pitao šta traži, možda mu mogu pomoći.
Kaže on meni kako je kupio tu malo iznad jednu staru kuću i pošto nam sad u selu razvlače optičku mrežu, on gleda kud bi se to moglo provući do njega. Kaže da je pričao sa radnicima i iz nekog razloga neće ići ulicom prema njemu, koja je zapravo makadam. Možda je to neki razlog, ne znam, ali dečko ide okolo i traži potencijalnu trasu. Eto, nikad mi ne bi palo na pamet šta gleda.
Tako smo mi razglabali jedno pola sata o kojekakvim temama i šokira on mene sa prijedlogom kako bi mogli ostati u kontaktu. Evo za dva dana mi je šest godina od kad sam doselio u Norvešku i prvi put mi se desilo da neki Norvežanin predloži tako nešto, kontakt, druženje. Oduševljeno prihvatim jer mi je ovdje društveni život ravan nuli, no opet pomislim kako je to vjerojatno rekao tek tako i neće biti ništa od toga.
Kad li neki dan dolazi sms da me obavijesti o promjeni telefonskog broja i usput predloži da navratim za vikend, što i učinih. Doselio dečko iz Bergena grada, kao zato što je ta kuća stara i bila je vrlo jeftina, to si je mogao priuštiti. Kao umjetnik je, slikar, a samo jednu sliku sam uspio vidjeti u kući. Kuća je u raspadnom stanju i koliko sam shvatio bavi se sređivanjem toga, ulaže, a ne radi ništa u smislu privređivanja. Ne bi da puno zabadam nos, ali mi sa Balkana odmah razmišljamo na način od čega živi, šta radi, kako se financira... Ono što mene najviše kopka, od čega je on pobjegao?
Vjerujem da će se druženje nastaviti i da će m i slika biti jasnija. Šteta što nije neka Norvežanka na biciklu kupila tu kuću pa da se družimo.