Naslov i slika možda jesu zajebantski, ali tema svakako nije. Naime, nedavno na jednom večernjem druženju saznao sam da se netko ubio u stanu gdje živim. Objesio se u ormaru! Navodno neki narkoman koji je započeo samostalni život nakon rehabilitacije.
Samo nekih pola sata nakon dobivanja te informacije trebalo je ići kući, spavati u toj istoj sobi, pored tog istog ormara.
Nekoliko dana mi nije baš bilo svejedno, jer nemoguće je ići spavati, a ne misliti makar malo o tom događaju. Najviše sam se pitao da li su vlasnici makar zamijenili ormar i da li je netko živio u tom stanu prije mene, a nakon tog događaja. A bome pitao sam se i kako se netko može objesiti u ormaru? Kako? Na koju foru ne ustaneš kad osjetiš kritičan nedostatak kisika? Kako to odlučiš ugasiti se?
Jučer sam napokon pitao vlasnike o tom događaju. Vidjelo se na njima da su pomalo uznemireni zbog vraćanja u tu prošlost. Kažu da su mislili da znam za to, jer već sam doselio u Norvešku tada, samo nisam još živio u tom stanu. Time sam odmah dobio i odgovor na jedno od mojih pitanja. Ja sam prvi u stanu nakon toga. Ajde da i ja u nečemu budem prvi.
Ukratko, radi se o dečku od 17 godina koji je imao problematičan život. Rastavljeni roditelji od kojih je tata sa psihičkim problemima, a mama se nije ničim u životu bavila osim svojim sinom. Uz to i klinci su ga zlostavljali u školi, nije imao nekih prijatelja, ali živeći ovdje zbog dobre konekcije vlakom za školu, imao je neki svoj mir i osjećao se dobro. No zbog nekih razloga trebao se preseliti kod svog oca i izgleda da je tu krenuo onaj krajnji očaj.
Njegova mama nazvala je jedan dan stanodavku i objasnila joj da ne može dobiti sina na telefon, te zamolila da provjeri. Kad je ova sišla dolje, na vratima stana našla je poruku "ne ulazite unutra, pozovite policiju" i dnevnik u kojem je pisao o svojim problemima. Pozvala je muža da provali vrata i pronašli su ga u sobi, u ormaru.
Ormar raskomadali i zapalili, cijeli stan oprali, sobu ofarbali i sve je bilo spremno za novu žrtvu, mislim, za novog podstanara - mene.