Ali ne i u Norveškoj.
Fjord, s jedne strane ona, s druge strane ja. Gotovo kilometar i pol udaljenosti od obale do obale, ali za ljubav bi čovjek preplivao tu mrzlu vodu u jednom dahu. Srećom izgradili su most čime plivanje postaje nepotrebno. Mada stavili su naplatu mostarine tako da ideja o plivanju postaje privlačna. Jedno je za ljubav malo plivati, no sasvim je drugo zavući ruku u džep. Prijelaz autom košta 150 kruna.
Navodno su te naplate mostova, tunela i cestarina generalno tu kad se nešto izgradi pa je onda naplata dok se ne otplati. Aha, kako da ne. Doduše, od kako sam ovdje svjedočio sam jednom ukidanju naplate na jednom nedalekom mostu. Preko kojeg nemam potrebe prelaziti. A svjedočio sam i poskupljivanjima na svim ostalim prolazima. Nego, koliko može biti skupa izgradnja jednog mosta? Čak i ovdje gdje je izgradnja infrastrukture vjerojatno najskuplja u svijetu.
Eto baš preko ovog mosta gmižem kamionom gotovo svakog radnog dana. Za kamion prijelaz košta 600 kruna što je preko 50 eura. Srećom, postoje načini prepaid plaćanja pa su obje cijene umanjene na pola, ali opet, u jednom danu pređem tamo pa logikom stvari ispada da se moram i vratiti. Opet ispadne preko tih 600 kruna. I kad se to umnoži sa svim radnim danima, ispada da sam ja luđi od mosta, jer dok on tamo stoji i ne mrda, ja se naradim kao konj. A on zaradi pola moje plaće. Samo od tih mojih prelazaka! A gdje su svi ostali kamioni, a bome i auti? To se gomile novca slijevaju na njegov račun, a on stoji i smiješka se u sebi, nama budalama.
Premostit ću ja i most, kao što sam i svako sranje do sada premostio. Kad još Balkanac nije zaobišao ili makar ublažio naknade, namete i poreze?