Odmah te realnost ošamari. Ajde nije baš isti dan, ali narednih dva tri dana je padao snijeg. Nakon što mjesec dana provedeš na suncu i temperaturama do dvadesetak stupnjeva, dođeš ovamo i gledaš kako pada snijeg. Al da je to samo to... Nakon boravka u gradu gdje vidiš mnoštvo poznatih i još veće mnoštvo nepoznatih ljudi, vratiš se u svoje selo malo gdje ima manje ljudi nego što imam pauka u stanu. Doduše i pauci su emigrirali jer je stan mjesec dana bio hladan. Dragi moji cimeri, pakirajte paučinu i vraćajte se ovamo da se družimo.
Sav ovogodišnji godišnji sam ispucao. Ljeto stiže i posao se polako zahuktava. Sad slijedi crnčenje. Ja sam se kao odmorio i ništa mi ne bi trebalo biti teško u narednom periodu. Ovo kad živiš vani onda valjda ne postoji godišnji odmor, nego samo godišnji umor. Moj godišnji se sastojao uglavnom od obilaženja auto škole i zubarice. Vozač, ponavljač, već treći put idem u auto školu, treba temeljito utvrditi gradivo. A ni sa pranjem zuba nisam bio znatno bolji pa se sada družim sa zubarima koji nemaju granica u igranju u mojim ustima. Al svaka im čast! Ja jesam položio ispit u auto školi sa stopostotnom točnošću (barem pismeni dio, hehe), al zubari su odradili još bolji posao. Sad opet mogu okolo gristi mlade djeve. A i ove žilavije u srednjim godinama.
Osim radnog dijela godišnjeg odmora, bilo je tu i druženja sa starim prijateljima i još starijom rodbinom. Kako sam ja to sve skupa doživio, sazrijelo je vrijeme da u potpunosti zaboravim taj život tamo. Iako sam, od prvog dana kad sam kročio u Norvešku s namjerom preseljenja, nekako baš lako uspio isključiti svoj bivši život, ipak su postojali nekakvih kontakti sa mnoštvom ljudi. S vremenom je to izblijedilo, a eto rijetko tko me nešto posebno doživi sad kad me i vidi tamo. E pa nećete me više puno gledati. E sad sam vam zaprijetio baš!
Neki su me čak uspjeli i podosta razočarati, a vjerujem da sam i ja bio dosta dobar u razočaravanju nekih drugih. A šta ću kad mi to dobro ide. No sve je to za ljude i ništa ja ne uzimam za zlo. Uostalom niti ne živim tamo pa me se nekako uopće ne tiče.
E sad treba polako ovdje uvoditi neke promjene, jer valja se oprostiti i od ovog učmalog života u selu. Ili se maknuti ili iskorijeniti učmalost. Ima li netko ideju kako?
