Zadovoljan sam i povišicom za koju sam neki dan saznao, kad ono danas evo još financijskih iznenađenja. Na poslu se bližilo vrijeme da imam pauzu. Da parkiram ragu i pola sata uživam s mozgom na paši. Ima jedno fino mjestašce pored ceste, s pogledom na more, na kojem baš volim zastati. S obzirom da je krenula sezona turista i njihovih kampera, dolaskom na to mjesto uvidio sam nekoliko nasranih baš tamo. Dakle nema uguravanja kamionom.
Uz sunce im kalajsano, produžio sam dalje. Znam da na toj cesti nema ništa tako zgodno za zaustavljanje u blizini, ali nakon minutu dvije, naletio sam na jedno proširenje ceste gdje sam se mogao zaustaviti. Koči Miško! Pogled nikakav, uz samu cestu, al šta da se radi. Preživio sam i gore pauze. Recimo one koje mi šef nije dao da ih imam uopće.
I rekoh sam sebi ajde da iskočim vanka, protegnem papke i protresem salo. Otvaram vrata, bacam oko na tlo da vidim gdje ću doskočiti, a ono u travi stoja. Nije trebalo, al hvala lijepo!