Cijela priča započela je prije 11 mjeseci kad sam kupio Zmajudija. Hitno mi je trebao za odlazak na novodobiveni posao. To hitno podrazumijevalo je kupovinu auta jučer, jer prva dva dana putovao sam posuđenim autom na posao. Trećega dana kupio sam Zmajudija. Bio je jeftin. Prodavač je u oglasu tražio 15000 kruna. U telefonskom razgovoru spustio je na 8000 jer kočnice su u nikakvom stanju, a bilo je potrebno zamijeniti i zupčasti remen. Interval zamjene remena je 60000 km. Zmajudi je tada bio na nekih 182000 km, a zamjena na 120000 km je preskočena. Dolaskom na mjesto kupovine, cijena je spuštena na 7000. Povoljno! Jedino što mi se nije svidjelo na Zmajudiju je to što je benzinac, mada i to ima prednosti u zimskim danima.
Dakle trebalo je obaviti neke popravke, ali registracija je bila udaljena više od godinu dana tako da nije bilo neke velike brige. Nema veze to što kočnice ne koče, samo po gasu!
Već sljedećeg vikenda uslijedila je zamjena zupčastog remena. Pošto je to bitna stvar svakog motora, nisam kupovao neki žnj kvalitete tako da su me taj remen i vodena pumpa došli čak 4000 kruna. Da, dijelovi u Norveškoj nikako nisu jeftini, kao ni ruke mehaničara. Srećom, ovaj moj je povoljan.
Ovo je bila jedna iscenirana fotka kao da je nešto pošlo po zlu. Doduše malo i je pošlo po zlu ali tek naknadno kad smo sve složili i nazad dolijevali antifriz. Curio je ispod pa je opet bilo raskopavanja i jurnjave u grad po još antifriza. Te noći sklapanje je potrajalo, ali moralo je biti dovršeno jer ujutro sam njime išao na posao.
Poslužio je mjesec dana da idem na posao, a onda više tog posla nije bilo. Nakon toga posao mi je na 10 minuta pješke i ne koristim Zmajudija. Nek spava duže jutrima. Dalje je služio samo za razonodu i ponekad za trknuti do grada kupiti nešto ili pak do aerodroma.
Prezimio je čini mi se bez nekih posebnih popravaka. Kad je prošla zima, prdnuo je akumulator. Čudi me da je zimi palio ko blesav, čak i nakon što stoji danima, a kad je zatoplilo jednog dana ni trc ni mrc. Hop 1000 kruna. Nekoliko mjeseci kasnije došlo mi da bi bilo dobro zamijeniti kočnice. Tu je već uslijedila nabavka dijelova iz Poljske, jer ovdje kao što rekoh, sve papreno košta. Svi diskovi i pločice koštali su 1800 kruna ako se dobro sjećam. U procesu zamjene došlo je do sitnih komplikacija pa je Zmajudi morao provesti noć lebdeći.
Trebalo je kupiti nove ležajeve za zadnje kotače koji su unutar zadnjih diskova, te dva šerafa koja smo uništili u procesu. To je bilo još oko 200 kruna.
Tada već poznat problem bio je curenje ulja. Curenje nikako ne može proći na tehničkom i to je trebalo biti popravljeno. Pronašli smo pukotinu na nekakvoj plastičnoj cjevčici koju sam naručio na ebayu za čini mi se nekih 150 kruna. Zamijenili smo to sranjce, a ono i dalje masno. Zamijenili smo i brtvu poklopca ventila koja je koštala cca 200 kruna i tada smo bili sigurni da je problem sa curenjem riješen.
Osim toga, zadnji amortizeri su bili nikakvi, a novi su koštali 600 kruna. Također iz Poljske. Prednji žmigavci, oba mrvicu napukla, nema šanse da prođe tehnički, cca 200 kruna. Poljska, da... Namještanje ručne kočnice koju nismo napravili još onda kad smo mijenjali kočnice, začudo nula kruna. Nula kruna izašlo je i sređivanje auspuha koji je visio u zraku. Jedan od dva nosača bio je izvan funkcije jer je nestao uslijed hrđanja. Onda je moj genijalni um smislio šta i kako, a povoljni mehaničar realizirao. Na slici se vidi kako auspuh visi na plastičnoj vezici, ali to nije moje genijalno rješenje. To je samo bila privremena mjera.
Desni blatobran bio je prilično hrđav i raspadnud po rubu i to je trebalo srediti. Rekao nam mehaničar kod kojeg sam planirao obaviti tehnički pregled da to ne može nikako proći. I tako uslijedilo je mnogosatno brušenje i čišćenje, pa zatim krpanje istoga. Financijski to je došlo nekakvih 300 kruna.
A nakon sklapanja izgledao je kao nov!
I tako sav ušminkan i popravljen, došlo je vrijeme da se zaputi na tehnički pregled. Inače registriran je bio do 28.2.2016., ali ovdje je moguće ići na pregled do 4 mjeseca ranije pa onda imaš vremena za otklanjanje eventualnih nedostataka. Dogovorio sam termin za petak prije 10 dana, te im ostavio auto tada. Nekoliko sati kasnije, vjerujući kako je Zmajudi u tip top formi, otišao sam po njega. Kad ono - pad! Curi ulje. Objasnimo mi kako je to ostalo prljavo od curenja ulja koje smo popravili, no mehaničar, stari lisac, rekao je da operemo motor s donje strane i da se onda vratimo. Tog vikenda smo ga pripremili za Halloween.
Ma pripremili smo ga za međukotačno pranje.
U ponedjeljak sam se ponovo zaputio na kontrolu, 100% siguran da prolazim. - Opet pad! Ono je sve fino oprano, nema starih naslaga ulja. Ali zato ima novih curkanja. I štaš..... Reče mehaničar da je vjerojatno gumica kod filtera ulja, između hladnjaka ulja na koji je montiran filter i bloka motora. To govance košta čak 62 krune u ovlaštenom servisu, al moraš kupiti. Ovoga vikenda zamijenili smo to govance, ponovno oprali Zmajudijevo međukotačje i danas sam prošao tehnički! Mislim on, ne ja.
Sad je miran do 28.2.2018., jer rekli smo, ovdje je tehnički svake dvije godine. Nije to problem ni za starije aute, jer nema ovdje stoja u džep pa prolaziš, nego auto mora biti potpuno ispravan da bi prošao. Pa ako je potpuno ispravan onda pretpostavljaju da može izdržati još dvije godine. Tehnički je koštao 775 kruna prvi put, te 250 posljednji put. Osim tog troška svake dvije godine koji je naravno svaki put sve skuplji, svake godine do 20.3. potrebno je platiti namet od nekih 3000 kruna za benzince i 3500 kruna za dizelaše, te naravno osiguranje koje se plaća na osnovu kilometraže. Ja konkretno imam prijavljenih 6000 km godišnje i to me je koštalo 1600 i nešto kruna (sa 75% popusta) prošle godine, dok mi je račun za narednu godinu došao 1800 kruna. Eto i to raste. Dakle, onako gruba računica, za posjedovanje starijeg benzinca i minimalno vozikanje u Norveškoj je godišnje potrebno iskeširati oko 5300 kruna. Naravno to je sve bez goriva, a uz veće kilometraže i novije aute osnovna cifra naravno raste. Pa onda kad pridodamo popravke, posebno oni koji moraju ići u servise. Oni ko od šale plate 1000 kruna za sat rada plus naravno originalni dijelovi po najskupljim mogućim cijenama. Bogata je ovo zemlja, ali posjedovanje auta velik je trošak.