Na televizoru pojavila se beba koja kmeči, mama koja skače oko bebe, presvlači je, beba i dalje kmeči, mama skače... Dobronamjerni zlonamjernik dobacuje "ovo i tebe čeka". Gotovo svi njegovi stasali su u polusamostalnu djecu i lako se njemu sprdati s mukom mojom.
Godine idu, lete, a oko mene ništa ne kmeči. Nije da se meni žuri, treba još uživati u ovoj bezbrižnoj mladosti, ali isto tako treba misliti i na budućnost. Ne bi bilo zgorega prenijeti šačicu ovih dobrih gena na nekog malog usranka. U paketu dobiva i gene ovećeg trbuha, gubitak kose oko punoljetnosti, tešku ljenost, vječnu borbu sa zdravim razumom,... al nisu ni to najgore stvari u životu.
Gdje je zapelo? Pa, mi ljudska vrsta, teško možemo imati potomke bez nečije pomoći. Još nisam upoznao nekoga kome je to pošlo za rukom, a ovima koji tvrde da je Isus tako nastao, njima ne vjerujem ni trunke. Iz toga proizlazi da mi je potrebna pomoć. Tokom kratke mladosti nanizalo se tu raznolikih maternica, no spletovima okolnosti nikada nije ni blizu došlo realizaciji širenja genetike, već je bilo puno razne problematike koja se širila brže nego svemir nakon velikog praska. E meni treba veliki prasak i širenje genetike!
Isti onaj gore navedeni zlonamjerni dobronamjernik, kaže da je on taj problem riješio tako što je tamo neke davne neke godine zasjeo na internet i izguglao ženu. Hm.... Nisam siguran da li je tada uopće postojao Google?! I šta sad, da tražim nesretnicu preko interneta? Istina, od kad sam došao živjeti ovdje među ovcama, značajno su mi se smanjile šanse pronalaska nepronalažljive, posebno u uživo situacijama, ali nema odustajanja! Jer još sam mlad pupoljak...
S obzirom da sam se otarasio svih (anti)društvenih mreža preostalo mi je jedino da dam oglas ovdje na blogu. Dakle, dajem na znanje da TRAŽIM ŽENU! Pred dotičnu se postavljaju sljedeći zahtjevi. Prije svega, mora imati konjske živce jer trebala bi provesti neki oveći broj godina pored mene. Fin sam ja i drag prvih nekoliko tjedana, a sve ono poslije toga jednako je... Pa nemam to ni s čim usporediti jer takve me muke u životu još nisu snašle. Ponekad... Počesto... Ma gotovo uvijek je i meni samome teško živjeti sa mnom. Moj mozak nije u stanju zamisliti kako li će to biti sirotici koju uspijem navesti da bude moja. Znaj da će biti teško.
Dobro kuhanje, povremeno čišćenje i te tehnikalije valjda ne treba ni spominjati. Što se kulinarstva tiče, to će svakako biti problem jer ja ne jedem meso, imam duge periode ne jedenja bilo čega slatkog, polako izbacujem kojekakve namirnice iz prehrane i nekako mi se čini da za nekoliko godina više neće biti hrane koju bi ja mogao jesti. To će prije svega biti moj problem, ali moja bolja polovica bi se trebala brinuti da joj ne skviknem od gladi, tako da će to biti i njen problem.
Mlada, lijepa, pametna, vjerujem da ni to isto tako ne treba spominjati. Sve one koje su manje pametne od mene, što je teško postići, otpadaju! Naravno, sve one koje imalo liče na mene, također otpadaju! Nije to zbog mene, u pitanju je raznovrsnost gena.
Oko ostalih stavki lako ćemo se dogovoriti. Bit će kako ja kažem.
Ja znam kakva treba biti dotična. Imam njenu pojavu u glavi. Štaš, morao sam si stvoriti zamišljenu ženu kad se već prava ne pojavljuje. Bome kad se pojavi prava koja je bolja od te zamišljene, ima da ova promptno leti iz moje glave. Neka ide i živi u nečijoj tuđoj. U ovoj mojoj svejedno slabo ima mjesta za nas dvoje.
Ako se vidiš u ulozi dotične, jao si ga tebi. Dobro razmisli pa mi se javi, jer nemaš što izgubiti osim preostalih godina života. Ako se ne vidiš u toj ulozi svejedno se javi, možda makar budeš još jedan od promašaja.