Planina i piknik

Za razliku od prošlog vikenda, ovoga nismo strugali ograde niti bilo šta uništavali, a bome ni spašavali nogonje i rogonje. Poluuspješno smo jahali po planini i skroz uspješno smo pikničili.

Na planini smo zatekli očekivani snijeg, no nisam očekivao da će ga biti toliko mnogo i da će nam zadati glavobolju. Pokušali smo probiti se, ali vratili smo se kad smo shvatili da je preopasno.

Razbacao sam pogled na sve strane ne bih li pronašao put.

No svježi odroni koje sam viđao nisu ulijevali nadu.

Shvatio sam da puta nema...

Bolja polutka i ja zaputili smo se nazad. S obzirom da smo ponijeli iće i piće, našli smo fino mjestašce na kojem smo se zavalili. Pao je tu i spavanac i sunčanac.

Polutka je sjajila od zadovoljstva.

Te zasjela da pogleda Norvešku s visoka.

A onda sam je gurnuo.

Drugoga dana zaputili smo se na pitomije mjesto. Ovoga puta nije bilo snježnih razočarenja, ali je bilo snježnih pothvata. Piknik je bio ciljano ljenčarenje i žderanje, mada ni planinarenje nije bilo nešto puno drugačije. Čim smo pronašli fino mjestašce pala je žderačina. Polovica je napravila njam njam tortiljas koje smo transportirali u kutiji od laptopa kako se ne bi baš skroz ohladile. - Skroz su se ohladile.

Nakon prejedanja valjalo je izvrnuti se na leđa i odhrkati rundu.

Premda su neki objektivi letali oko mene i nisu mi dali da spavam.

Malo smo ušetali u LEDENU rijeku i nemamo dokaze za to, ali imamo dokaze za hodanje po snijegu.

BRRRRRRRRRRRRRRRR!!!!! Ovo boli!

I tako, polutka je opet bila zadovoljna.

I ja također...