U mom polaganom skućavanju u Norveškoj, dobar dio imovine došao je za džabe. Nisam nešto zahtjevan, a niti mi se žuri kada mi nešto treba. Strpljivo čučim i čekam. Ovoga puta na vrata mi je zakucala ova velika multizvijer koja će mene transformirati u zvijer.
Ma šipak! Neću se ja pretvoriti u Švarcešerafcigera, ali nije zgorega da se malo zategnem ispod ove kože koja se po meni razvači ko kakva kora za pitu krumpirušu.
Spravu sam uočio na omraženom facebooku, nakon što sam se povratio sa neuspjelog pokušaja brisanja. Palo mi na pamet da je facebook ipak bio nekoliko puta koristan i eto sad čim sam se vratio, opet korist. Uglavnom, Balkanka iz obližnjeg mi grada, trebala se na brzinu riješiti sprave. Riječ vamo, riječ tamo i multišipkasmultiuteg postala je moja. Ovim putem hvala Dadi i ostalima u nizu koji su odustali od sprave.
Htio sam reći kako je u Norveškoj moguće i ovako vrednije stvari dobiti. Za razliku od situacije kod nas gdje svi pokušavaju maksimalno unovčiti svaku sitnicu, ovdje eto nekako uz višak para i neke vrednije stvari cirkuliraju besplatno. Moguće je da ću i ja za koju godinu na isti način proslijediti je dalje. Zašto da ne? Ali prije toga - znojenje!