29. 01. 2015.

Nema žuljeva bez lopate

Davnih dana, kad me stara majka tjerala da izvadim prste iz guzice, između ostaloga govorila je da idem istovarivati ugljen na željezničkoj stanici. Nikada nisam niti provjerio da li je na željezničkoj postojalo bilo kakvo istovarivanje ugljena, pa se tako nikada ni lopate 'vatio nisam. Ali evo, sustigla me lopata mnogo godina kasnije.

Čuo sam za lopatanje snijega na obližnjem skijalištu. Jedan od vlasnika firme koja je tamo upućivala lopatare, naše je gore list, pa rekoh da se raspitam. Mislio sam raditi nekih tjedan i sitno dana, tek toliko da malo pokrpam budžet i da ubijem dosadu. Prvoga dana mislio sam da ću eventualno izdržati do kraja ovog tjedna.

Kad smo malo zapeli sa probijanjem na novi krov, bila je prava prilika za snimiti video u labirintu.


Sljedećeg dana shatio sam da mi je to ujedno i posljednji dan. Nek crkne budala koja je izmislila lopatu. Taj stvarno nije normalan. Snimio sam još jedan video sa krova. Čvrsto vjerujem da više nikada neću biti na snježnom krovu, pa da ne zaboravim kako je to.