Idem se malo provozati, blago rekreirati za nadolazeće lijepo vrijeme pa da imam kondicije koji put trknuti i do grada. Aha, idem se malo provozati... Kao prvo, prepedelirao sam 32 kilometra. Kao drugo, 4 kilometra od toga bilo je penjanje koje je trajalo nekih 45 minuta bez zaustavljanja. Noge i dupe ne osjećam. Možda sam ih negdje izgubio, a nisam primijetio. To penjanje dovelo me na nadmorsku visinu od nekih 500 metara. Centar sela je na nekih 40 metara nadmorske, što će reći da mi je ukupni uspon sasvim pristojan za nekoga sa trenutnom kondicijom koja je na čistoj nuli. Pred samim usponom visina je nekih 130 metara.
Zašto uz postojanje navigacije za nadmorske visine govorim ovo "nekih" toliko i toliko metara? Zato što gadura laže za, opet "nekih" 50 metara, tako da nisam najsigurniji koja je visina. Ona konstantno laže za istu cifru jer radi se o jajolikosti zemlje pa u ove jeftine GPS čipove koje guraju u telefone ne ubacuju taj parametar. Uglavnom, tako nešto.
Nakon uspona, gore sam boravio otprilike ovoliko koliko sam snimao video. Lagano je postajalo hladno pa se nisam htio zadržavati. U spustu sam uživao svega 8 minuta i to uz mnoooooogo kočenja. Vrijedio je svu onu muku prilikom penjanja. Evo i mali prikaz gdje se nalazio spust. Ovako na kompjuterskoj slici ne izgleda baš nešto, al treba dosta puta pedalu okrenuti prema gore. Niti jednom prema dolje.
Nakon spusta tako krepanom preostalo mi je još samo 12 kilometara pedaliranja do interneta. Hoću reći do kuće, a kuća je tamo gdje je WIFI, jelte. Evo još jedan video uz puno šuškanja od vjetra. Lagano krstarenje uz rijeku.