Srećom, izmišljen je Skype. Tek nekoliko klikova dijeli te od prijatelja, neprijatelja, znanaca i stranaca. Zavališ se uz kikiriki i kavu, te mlatiš praznu slamu. Nekog ti je dosta svega jednom tijekom cijele emigracije, a nekoga pak možeš gledati po cijeli dan. Slušati možda malo teže, no srećom tu je posebna Skypeova "krčk črčk" tehnologija koja razgovore čini interesantnijima. Prisutni su tu i specijalni efekti koji i vizualni dio komunikacije čine interesantnim. Svaka čast novim tehnologijama, ali nekako je bolji unpluged daylight ultra HD 3D & suround sound & touch & smell & smile sa pravim ljudima. Ah da, stranac si, ta zaostala tehnologija mahom se koristi tamo negdje na zaostalom Balkanu. Damn!
Eh sad, da li je stvarnost imati virtualno zadovoljstvo uz opipljive pare ili pak neko stvarnije zadovoljstvo uz nezamislive pare? Odnosno, koja je stvarnost bolja, ova nestvarna sa nekim mlakim nestvarnim problemima ili ona stvarna sa vrlo stvarnim problemima. Nekako je blijeda ta stvarnost koja izgleda kao virtuala i sve nešto čekaš kad ćeš se razbuditi, kad će stvari postati opipljive.
Mnogo filozofije, a zapavo sam samo htio podijeliti super screenshotove sa super razgovora preko super Skypea. To ti je život stranca. Znam, serem, ja bi izgleda kruha preko pogače.