Prvi puta, osim kada sam bio na robiji, živim sa strancima. Ovoga puta to su baš strani stranci, mada neki i nisu, jer zapravo i ja sam stranac. Iz moje perspektive oni su stranci. U svratištu imam svoju sobu, a ostalo dijelim.
Jedne večeri upala horda Kineskinja. Izbivao sam sljedećeg dana i kad sam se vratio Kineskinje su isparile. Sad ih vidiš, sad ih ne vidiš. Drugog dana pojavio se neki lik, Poljak čini mi se. On je u nekakvoj spavaonici koja zapravo ima samo krevete. Pored nje je kuhinja koju i ja koristim, no baja se raširio kao da je to njegov dnevni boravak. Ne samo da se raširio i posvuda razvukao svoje stvari, nego je zauzeo lonce, frižider... Tek je jučer došao, a ponaša se kao da ima veća prava nego mi starosjedioci, mi koji smo došli prije tjedan dana. E neće može tako.
Uskočim jutros u kuhinju kako bi napravio doručak i kavu, kad ono baja gotovo da sjedi u gaćama i telefonira. Nametljivo sam ušao i još nametljivije prao par komada suđa koje se skorilo od prethodnog dana. Izgleda da je poruka shvaćena, pobrao se u svoju spavaonicu i zatvorio vrata.
Kad budem išto pripremiti ručak, uletit ću ja u gaćama. Ma šta u gaćama, bez gaća! Ima da se baja odseli u roku pet minuta.
