Uslijed spleta spletova, došlo doba da se opet selidba proba. Mali Južni Slaven pretvorio se u Južnog Norvežanina u posljednjoj seobi. Sada, pola godine kasnije, došlo je vrijeme da se Južni Norvežanin baci u seobu kao njegovi preci, stoga se zaputio na kamenit put, dug svega 340 metara zračne linije u smjeru istok-sjeveroistok. Kako je ovo ipak planinska zemlja i nije moguće kretati se pravocrtno, put je zapravo trajao dugih 620 metara. S koferom u jednoj, te biciklom u drugoj ruci, neustrašivo se zaputio u budućnost. Dobro, lažem, išao je autom te kasnije pobrao bicikl.
Gore spomenuti sam ja. Uselio sam u kuću punu neke pozitivne vibre i često punu ljudi iz raznih krajeva svijeta. Što je najbitnije, bude puna i žena iz raznih krajeva svijeta. Pa nije ovo selo moje malo baš takva pustoš. Jedino, nešto čujem da kuća zimi bude jako hladna i to bi mogao biti problem. U najgorem slučaju, konstantno će me morati grijati neka od tih pridošlih žena. Morat ću i to grijanje nekako izdržati.
