Zaputih se, onako na blef, u jednu lokalno globalnu firmu u kojoj smo se prije raspitivali za posao za odbjeglog Balkanca. Odmah sam naletio na onoga kojeg sam tražio, a tražio sam onoga s kojim smo komunicirali preko maila prije nekoliko mjeseci, jer tako nas je uputio njegov kolega. Dobar dan, dobar dan. Laprding ingliš? Jes, narafno! Aj sam taj i taj, vi vr toking preko meil abaut moja situacija, ja htjeti vrk. Ah jea! Ja se rimembr toga kaže on meni, te se vaća za neki registrator u kojem se pri vrhu nalazi isprintani mail, upućen sa naše strane. Objasnim čovjeku kako je sada situacija povoljnija nego što je onda bila i kako odbjegli Balkanac može i hoće raditi čim ga pozovu. Preselit ću se bliže u grad. Ma preselit ću se u firmu ako treba, samo mi dajte da vrk. Kaže on, et dis moment vi not imati potrebe for vrker, bat ako štogod iskrsne hi vil kol.
Iako nisam dobio posao, zadovoljno sam se udaljio iz kruga firme. Za razliku od naših balkanskih "javit ćemo se" fora, ovdje sam svojim očima vidio da je čovjek ozbiljno zaprimio moju molbu i da nije završila u smeću. Čak ju je pronašao u roku desetak sekundi.
