Da se odmah na početku razumijemo, nisam rasist, stvarno nisam. Ali na dobrom sam putu da postanem!
U kući gdje živim ima kafić koji s dolaskom hladnijeg vremena uglavnom ne radi. Tek povremeno ima neko večernje druženje lokalaca. Tako je bilo najavljeno za petak večer da se okupimo i zabavimo. Kako sada tu živim podrazumijeva se da dođem, a i došao mi poziv putem ovih nezaobilaznih modernih tehnologija.
I ajd, pomislih kako će tu sigurno biti jedina ženska vrijedna kakve takve pažnje u ovoj zabiti, mogao bi sačekati da se napije i onda ju odvući u svoju pećinu. Ja je ne mogu napiti jer za to treba podići omanji kredit, no ona se svaki put pobrine da ima dovoljno alkohola da se oraspoloži.
U međuvremenu, nastajao je neki dogovor za momačko druženje u obližnjem gradu. Nekako mi se to više svidjelo i dogovor je pao. Odlazim kući da ostavim međunožno guralo (bicikl!) i da se presvučem, jer ne ide se u grad svakoga dana, događaj je to.
Kad li ono tamo pred birtijom, okupila se ekipica. Među ovima sa sir tenom ističe se jedan crnac. 2+2 mi govori da je to njen crnac iz grada koji eto, povremeno dođe kad joj zatreba. Nešto mi se ona obraćala, riječ vamo, riječ tamo, mislim si jedi govna, odoh ja u grad! Jer kako da se ja natječem sa nelojalnom konkurencijom? Osim toga on će i prespavati kod nje tako da nema šanse da ju odvučem u svoju jazbinu. Muško druženje na koje sam otišao spasilo me gledanja svega toga. Još bi se propio od muke, a kao što rekoh za pijančevanje ovdje potrebno je podići kredit.
Zaključak je da treba dovući neko ženče sa Balkana koje nije upoznalo crnce.