Zadesilo nas sunce. Ne znamo što nas je snašlo. Posljednjih dana prilično je vruće i dani se koriste za boravak na otvorenom. Slobodnog popodneva zajahao sam pedalvranca i ajde malo da istražim okolicu. Jedna od rijetkih cesti koja vodi iz nedođije ide ka sjeveru i prati tok rijeke kojoj nisam uspio pronaći ime, a iskreno, nisam se baš niti potrudio. Zvat ćemo ju Gayina rijeka. Nakon desetak kilometara spazio sam zgodan plićak. Nisam mogao odoljeti šetnji kroz vodu.
U tom osunčanom plićaku voda je bila čak vrlo topla, a žuljevi i kurje oči zadovoljno su uzdisali i grgljali pod vodom. Nakon kratkotrajne uživancije u šetnji, šta ću, skidanje i bacanje u vodu. Polakano ulaženje u sve dublju vodu do razine gnjurca, proteklo je bezbolno. Voda je bilvala sve hladnija, no podnošljiva. Nekoliko trenutaka ohrabrivanja i skačem! Ne!!! Čekaj malo, daj mi još koji trenutak... Nakon dodatnih trenutaka zagnjurio sam se u tu predivnu bistru i neugodno rashlađenu vodu. Osjećaj je kao da milijuni žileta istovremeno sijeku svuda po tijelu, no to me nije dalo smesti da se još zagnjurim. Sušenje na suncu nakon te ledene vode fantastičan je osjećaj.
Naša Korana je super za ljetno osvježenje, ali ovo osvježenje na Gayinoj rijeci stvarno je bilo osvježenje. Nema višesatnog namakanja i divljanja u vodi. Unutra, van, hvala lijepo, doviđenja.