Imamo tu u seocu u nedođiji jedan kafić Evangerista koji baš i nije kafić, više onako neko okupljalište nekih cool alternativnih ljudi, a bome i oni koji su voljni potrošiti više su nego dobrodošli. Osim toga što je to kafić koji funkcionira po sistemu "it's open when it's open", uvijek je tu nekolicina stranaca koje oni nazivaju, meni dosad nepoznatim terminom, workaways. Fora je u tome da kao stranac možeš doći ovdje i na još mnoga mjesta u svijetu, radiš i pomažeš, a zauzvrat imaš smještaj i hranu. Ne znam da li bi se ja ikada na tako nešto odvažio, al mlad sam pupoljak još, ima vremena. Posebno mi se svidjelo što se u Evangeristi uglavnom koristi engleski, tako da ne provedem puno vremena blejeći u ljude nagađajući o čemu pričaju. Fora je bilo vidjeti i jednog talijana kako na telefonu koristi Google translate kako bi svojoj lokalnoj ženskoj rekao neku njenu vrlinu.
Što se samog noćnog života tiče, okupilo nas se 10 do 15 ljudi. Par lokalaca, par workawaysa i ja. Nema plaćanja rundi, nema platim ja tebi ovaj put, a ti ćeš meni drugi put. Osim toga svi se smjeste nekako grupno i stalno se seljakaju jer se cigarete pale vani na ugodnih desetak stupnjeva. Probao sam nešto poput Radlera, zove se Pærecider što će reći da je okusa kruške. Fino jest, moram priznati, ali cijena od nekih 65 kuna za pola litre je nešto što moj balkanski mozak još uvijek teško može prožvakati. Jednu te istu limenku lizao sam cijelu večer, a gotovo da mi je i to bilo dovoljno da završim ispod stola.