Pala je prva kava kod susjeda Norvežana. Nekako je sve to ispalo skroz spontano pa sam i ja tamo završio. Petero odraslih i nekoliko dječurlije koji su mlatili po kolačima, ugodno sunčano jutro. Sjedim, slušam, čujem, ne razumijem. Baš je tupav osjećaj tako prisustvovati nekom druženju gdje ne sudjeluješ u konverzaciji. Moji su mi dobacili koju riječ po naški usput i to je bilo to. Ostatak vremena sam razgovarao sam sa sobom.
Ono što je bilo interesantno za vidjeti kod susjeda Norvežana bila je šalica sa slike. Naravno da su je dobili od mojih udomljivača, nije nikakva neobična priča o toj šalici, no svejedno bilo je interesantno kod njih vidjeti šalicu na kojoj piše Karlovac. Na slici je Mrežnica koja jest hladna, ali vruća u usporedbi sa njihovim rijekama i jezerima. Zasigurno bi se sa zadovoljstvom probrčkali u Mrežnici. Vala i ja bi!